Završna opomena

Stih 11

Vidite kako sam vam veliko pismo napisao svojom rukom.

Ovim riječima Apostol želi privući pažnju Galaćana. „Nikada”, kaže, „nisam napisao tako dugačko pismo vlastitom rukom nijednoj drugoj crkvi.” Svoje druge poslanice diktirao je, a samo je potpisivao svoj pozdrav vlastitom rukom.

Stih 12

Koliko god žele da se lijepo pokažu po tijelu, oni vas prisiljavaju da se obrežete; samo da ne bi trpjeli progonstvo zbog Kristova križa.

Pavao još jednom zabija nož u lažne apostole u nastojanju da odvrati Galaćane od njihove lažne doktrine. „Učitelji koje sada imate ne traže Kristovu slavu i spasenje vaših duša, već samo vlastitu slavu. Izbjegavaju križ. Ne razumiju što podučavaju.”

Ove tri točke optužnice protiv lažnih apostola toliko su ozbiljne da nijedan kršćanin ne može imati zajedništvo s njima. Ali nisu svi Galaćani poslušali Pavlovo upozorenje.

Apostolov napad na lažne apostole nije bio neopravdan. Ni naši napadi na papinstvo nisu. Kada papu nazovemo Antikristom, a njegove sljedbenike zlom leglom, ne klevetamo ih. Mi ih prosuđujemo samo po kamenu temeljcu Božje Riječi zabilježenom u prvom poglavlju ove Poslanice: „Ako mi, ili anđeo s neba, propovijedamo vam neko drugo evanđelje osim onoga koje smo vam propovijedali, neka je proklet.”

Stih 13

Jer ni oni koji se obrežu ne drže zakon; nego žele da se obrežete, da se hvale vašim tijelom.

Drugim riječima: „Reći ću vam kakve učitelje sada imate. Oni izbjegavaju križ, ne uče određene istine. Misle da ispunjavaju Zakon, ali ne ispunjavaju. Nemaju Duha Svetoga, a bez Njega nitko ne može držati Zakon.” Gdje Duh Sveti ne prebiva u ljudima, prebiva nečisti duh, duh koji prezire Boga i pretvara svaki napor u držanje Zakona u dvostruki grijeh.

Zapamtite što Apostol govori: Oni koji se obrežu ne ispunjavaju Zakon. Nijedna samopravedna osoba to nikada ne čini. Raditi, moliti se ili patiti bez Krista znači raditi, moliti se i uzalud patiti, jer „sve što nije od vjere grijeh je.” Čovjeku ne koristi biti obrezan, postiti, moliti se ili učiniti bilo što, ako u svom srcu prezire Krista.

„Zašto lažni apostoli inzistiraju na tome da se obrežete? Ne radi vaše pravednosti”, iako ostavljaju takav dojam, već „da se hvale vašim tijelom.” Kakva je to ambicija? Najgore od svega, prisiljavaju vas na obrezanje samo zbog zadovoljstva koje dobivaju od vašeg pokoravanja.

Stih 14

A meni neka se ne hvali tko, osim križem Gospodina našega Isusa Krista.

„Ne daj Bože”, kaže Apostol, „da se hvalim u bilo čemu što je opasno kao što se lažni apostoli hvale, jer ono čime se hvale je otrov koji uništava mnoge duše, i radije bih da je zakopano u paklu. Neka se oni hvale tijelom ako žele i neka propadnu u svojoj slavi. A ja se hvalim križem Gospodina našega Isusa Krista.” On izražava isti osjećaj u petom poglavlju Poslanice Rimljanima, gdje kaže: „Mi se hvalimo u nevoljama”; i u dvanaestom poglavlju Druge poslanice Korinćanima: „Rado ću se, dakle, radije hvaliti svojim slabostima.” Prema tim izrazima, slava kršćanina sastoji se u nevoljama, prijekorima i slabostima.

I to je naša slava danas s papom i cijelim svijetom koji nas proganja i pokušava ubiti. Znamo da to ne trpimo zato što smo lopovi i ubojice, već zbog Krista čije evanđelje naviještamo. Nemamo razloga za žalbu. Svijet, naravno, gleda na nas kao na nesretna i prokleta stvorenja, ali Krist, zbog kojeg patimo, proglašava nas blaženima i poziva nas da se radujemo. „Blago vama”, kaže On, „kad vas ljudi grde i progone, i govore svakojako zlo protiv vas lažno, radi mene. Radujte se i radujte se.” (Matej 5,11–12.)

Pod Kristovim križem ovdje se ne smiju razumjeti dva komada drveta na koje je bio pribijen, već sve nevolje vjernika čije su patnje Kristove patnje. Na drugom mjestu Pavao piše: „Sad se radujem u svojim patnjama za vas i nadopunjujem ono što nedostaje Kristovim nevoljama u mom tijelu za Njegovo tijelo, koje je Crkva.” (Kološanima 1,24.)

Dobro je to znati kako ne bismo potonuli u očaj kada nas naši protivnici progone. Nosite križ radi Krista. To će olakšati naše patnje i učiniti ih lakšima, kao što kaže Krist: „Jaram moj je blag, i breme je moje lahko.” (Matej 11,30.)

Stih 14

Po njemu je svijet razapet meni, a ja svijetu.

„Svijet mi je razapet” znači da osuđujem svijet. „Ja sam razapet svijetu” znači da me svijet zauzvrat osuđuje. Ja prezirem nauk, samopravednost i djela svijeta. Svijet zauzvrat prezire moju doktrinu i osuđuje me kao revolucionarnog heretika. Tako je svijet razapet nama, a mi svijetu.

Redovnici su zamišljali da im je svijet razapet kada su ušli u samostan. Ali nije svijet, već Krist, razapet u samostanima.

U ovom stihu Pavao izražava svoju mržnju prema svijetu. Mržnja je bila uzajamna. Kao i Pavao, tako i mi trebamo prezirati svijet i đavla. S Kristom na našoj strani možemo im prkositi i reći: „Sotono, što me više povrijediš, to ću ti se ja više opirati.”

Stih 15

Jer u Kristu Isusu ni obrezanje ništa ne vrijedi, niti neobrezanje, već novo stvorenje.

Budući da su obrezanje i neobrezanje suprotne stvari, očekivali bismo da Apostol kaže da jedno ili drugo može postići nešto dobro. Ali on poriče da bilo koje od njih čini išta dobro. Oboje nema nikakvu vrijednost jer u Kristu Isusu ni obrezanje ni neobrezanje ništa ne vrijede.

Razum to ne razumije, „jer naravni čovjek ne prima stvari Duha Božjega.” (1. Korinćanima 2,14.) Stoga traži pravednost u vanjskim stvarima. Međutim, iz Riječi Božje učimo da ne postoji ništa pod suncem što nas može učiniti pravednima pred Bogom osim Krista Isusa i novog stvorenja.

Novo stvorenje je ono u kojem je obnovljena slika Božja. Takvo stvorenje ne može biti oživljeno dobrim djelima, već samo Kristom. Dobra djela mogu poboljšati vanjski izgled, ali ne mogu proizvesti novo stvorenje. Novo stvorenje djelo je Duha Svetoga, koji prožima naša srca vjerom, ljubavlju i drugim kršćanskim vrlinama, dajući nam snagu da pokorimo tijelo i odbacimo pravednost svijeta.

Stih 16

I svi koji budu hodili po ovom pravilu, mir neka je s njima, i milosrđe.

To je pravilo po kojem trebamo živjeti: „da se obučete u novog čovjeka, koji je po Bogu stvoren u pravednosti i istinskoj svetosti.” (Efescima 4,24.) Oni koji slijede ovo pravilo uživaju naklonost Božju, oproštenje svojih grijeha i mir savjesti. Ako ikada budu zahvaćeni bilo kojim grijehom, Božje milosrđe ih podupire.

Stih 17

Od sada neka me nitko ne uznemirava.

Apostol izgovara ove riječi s određenom dozom ogorčenja. „Ja sam vam propovijedao Evanđelje u skladu s objavom koju sam primio od Isusa Krista. Ako vam nije stalo do toga, vrlo dobro. Nevolja više nije moja. Ne uznemiravajte me više.”

Stih 17 

Jer ja nosim na svom tijelu žigove Gospodina Isusa.

„Tragovi na mom tijelu pokazuju čiji sam sluga. Da sam bio nestrpljiv da molim ljude, da sam odobrio obrezanje i dobra djela kao čimbenike u našem spasenju, da sam uživao u vašem tijelu kao što to čine lažni apostoli, ne bih imao te tragove na tijelu. Ali zato što sam sluga Isusa Krista i javno izjavljujem da nitko ne može steći spasenje svoje duše izvan Krista, moram nositi žig svoga Gospodina. Ovi znakovi su mi dani protiv moje volje kao ukrasi od đavla, i to ne zbog ikakve druge zasluge osim što sam objavio Isusa.”

O znakovima patnje koje je nosio na svom tijelu apostol često govori u svojim poslanicama. „Mislim”, kaže on, „da je Bog postavio nas apostole na posljednje mjesto, kao osuđenike na smrt, jer smo postali prizor svijetu, anđelima i ljudima.” (1. Korinćanima 4,9.) Opet: „Do sada smo gladovali, i žednili, i bili goli, i bili udarani, i nemamo sigurno prebivalište; i radimo, radeći svojim rukama: pogrđeni, blagosivljamo; progonjeni, trpimo to; klevetani, preklinjemo; postali smo kao otpad svijeta i odbačenje svih do današnjeg dana.” (1. Korinćanima 4,11–13.)

Stih 18

Braćo, milost Gospodina našega Isusa Krista neka bude s vašim duhom. Amen.

Ovo je apostolov oproštaj. Završava svoju poslanicu onako kako ju je i započeo – želeći Galaćanima milost Božju. Možemo ga čuti kako govori:

„Predstavio sam vam Krista, preklinjao sam vas, ukorio sam vas, nisam previdio ništa što sam smatrao da bi vam moglo biti od koristi. Sve što sada mogu učiniti jest moliti se da naš Gospodin Isus Krist blagoslovi moju poslanicu i udijeli vam vodstvo Duha Svetoga.”

Gospodin Isus Krist, naš Spasitelj, koji nam je dao snagu i milost da objasnimo ovu poslanicu i udijelio vam milost da je slušate, čuvate i osnažite nas u vjeri do dana otkupljenja našega – Njemu, Ocu i Sinu i Duhu Svetome, slava u vijeke vjekova. Amen.