O Pavlovoj Strpljivosti i Galatskom Otpadništvu
STIH 6. Čudim se!
Kako li se samo Pavle strpljivo nosi sa svojim zavedenim Galaćanima! Ne baca se odmah na njih gnevno, već, poput brižnog oca, pošteno opravdava njihovu zabludu. Sa majčinskom blagonaklonošću razgovara s njima, ali to čini tako da ih istovremeno i prekorava. S druge strane, silno je ogorčen na zavodnike, koje krivi za otpadništvo Galaćana. Njegov bes izbija već na početku poslanice. „Ako li iko“, viče, „propoveda vama drugo evanđelje osim onoga koje primiste, neka je proklet!“ Kasnije, u petom poglavlju, preti lažnim apostolima prokletstvom: „Ko vas uznemirava, nosiće sud svoj, ko god on bio.“ Izriče kletvu nad njima: „O, kad bi se barem oni odsekli što vas muče!“
Mogao je Galaćanima reći ovako: „Stidim vas se! Vaša me nezahvalnost žalosti! Ljut sam na vas!“ Ali njegova svrha beše da ih pozove natrag Evanđelju. S tom namerom u srcu, on im se obraća vrlo nežno. Nije mogao izabrati blaži izraz lica od ovoga: „Čudim se.“ To ukazuje na njegovu tugu i njegovo nezadovoljstvo.
Pavle se seća pravila koje sam postavlja u kasnijem poglavlju, gde kaže: „Braćo, ako se ko i nađe u kakvom prestupu, vi duhovni ispravljajte takvoga duhom krotosti; pazeći na samoga sebe, da i ti ne budeš iskušan.“ Onima koji su zavedeni moramo pokazati roditeljsku privrženost, kako bi shvatili da ne tražimo njihovo uništenje, već njihovo spasenje. Protiv đavola i njegovih misionara, tvoraca lažnih doktrina i sekti, treba da budemo poput apostola – nestrpljivi i strogo osuđujući, kao što su roditelji prema psu koji ugrize njihovo dete; ali prema samom uplakanom detetu oni su smirujući.
Pravi duh u Pavlu daje mu izvanrednu lakoću u postupanju sa ožalošćenom savešću palih. Papa i njegovi biskupi, nadahnuti željom da vladaju ljudskim dušama, bacaju gromove i prokletstva na bedne savesti. Ne mare za spasenje ljudskih duša. Zanimaju ih samo da održe svoje položaje.
STIH 6. Da ste tako brzo...
Pavle žali zbog činjenice da je ljudskom umu teško zadržati zdravu i postojanu veru. Čovek se muči deceniju pre nego što uspe da obučava svoju malu crkvu u uređenoj veri, a onda neki neznalica i opaki poltron dođe da u minutu sruši strpljivi rad godina. Milost Božjom izvršili smo ovde u Vitenbergu oblik hrišćanske crkve. Reč Božja se uči kako treba, Sakramenti se dele i sve je u redu. Ovo blagostanje, osigurano dugogodišnjim napornim radom, neka luda snaga može pokvariti u trenu. To se dogodilo u crkvama u Galatiji koje je Pavle doveo u život u duhovnom porođaju. Međutim, ubrzo nakon njegovog odlaska, lažni apostoli su te galatske crkve bacili u pometnju.
Crkva je nežna biljka. Mora se pažljivo negovati. Ljudi čuju nekoliko propovedi, prelistaju nekoliko stranica Svetog pisma i misle da sve znaju. Drski su jer nikada nisu prošli kroz nikakvo iskušenje vere. Puni praznine Duha Svetoga, oni naučavaju što god žele, sve dok to zvuči dobro običnim ljudima koji su uvek spremni da se pridruže nečemu novom.
Moramo paziti na đavola da ne bi posejao kukolj među pšenicu dok spavamo. Tek što je Pavle okrenuo leđa crkvama u Galatiji, tada su lažni apostoli prionuli na posao. Stoga, pazimo na sebe i celu Crkvu.
STIH 6. Čudim se što ste tako brzo odstupili.
Apostol je ponovo uputio nežnu reč. On ne grdi Galaćane: „Čudim se što ste tako nestabilni, neverni.“ On kaže: „Čudim se što ste tako brzo odstupili.“ Ne obraća im se kao zločincima. Razgovara s njima kao s ljudima koji su pretrpeli velike gubitke. Osuđuje one koji su ih odveli, a ne same Galaćane. Istovremeno ih nežno prekorava jer su dopustili da budu odvedeni. Kritika je podrazumevana: trebalo je da budu malo čvršći u svojim uverenjima. Da su se bolje držali Reči, nisu mogli biti tako lako odvedeni.
Jeronim misli da se Pavle poigrava imenom Galaćanima, izvodeći ga od hebrejske reči Galat, što znači pao ili odnesen, kao da je Pavle hteo da kaže: „Vi ste pravi Galaćani, to jest, pali!“ Neki veruju da su Nemci potomci Galaćana. Možda ima nešto u tome. Jer Nemci nisu različiti od Galaćana u nedostatku postojanosti. U početku smo mi Nemci vrlo entuzijastični, ali ubrzo se naše emocije hlade i postajemo opušteni. Kada nam je svetlost Evanđelja prvi put došla, mnogi su bili revni, slušali propovedi pohlepno i visoko cenili službu Reči Božje. Ali sada kada je religija reformisana, mnogi koji su pre bili tako iskreni učenici odbacili su Reč Božju, postali su neobuzdani poput ludih i nedoslednih Galaćana.
STIH 6. Od Onoga koji vas je pozvao u milost Hristovu.
Ovo čitanje je pomalo dvojbeno. Rečenica se može tumačiti kao: „Od Onog Hrista koji vas je pozvao u milost“; ili se pak može razumeti kao: „Od Boga koji vas je pozvao u milost Hristovu.“ Ja više volim ovo potonje, jer mi se čini da je Pavlova namera da nam utisne dobrobiti Hristove. Ovakvo čitanje takođe podržava implicitnu kritiku da su se Galaćani povukli od Hrista koji ih nije pozvao Zakonu, već milosti. Sa Pavlom, mi osuđujemo slepoću i izopačenost ljudi u tome što neće da prime poruku milosti i spasenja, ili, pošto su je primili, brzo su je odbacili. I to uprkos činjenici da Jevanđelje daruje sve duhovne blagodeti: oproštenje greha, istinsku pravednost, mir savesti, večni život; pa i sve ovovremene blagodeti: dobro prosuđivanje, dobro upravljanje i mir.
Zašto se svet gnuša radosne vesti Jevanđelja i blagoslova koji uz to idu? Jer je svet đavolji. Pod njegovim vođstvom on progoni Jevanđelje, i kad bi mogao, ponovo bi prikucao Hrista, Sina Božjeg, na krst, iako se On predao u smrt za grehe sveta. Svet prebiva u tami. Svet je tama.
Pavle naglašava da je Galaćane pozvao Hristos na milost. „Ja sam vas učio nauci milosti i slobode od Zakona, od greha i gneva, da budete slobodni u Hristu, a ne robovi strogim Mojsijevim zakonima. Hoćete li dopustiti da vas tako lako odvoje od živog izvora milosti i života?“
STIH 6. Na drugo jevanđelje.
Obratite pažnju na snalažljivost đavola. Jeretici ne reklamiraju svoje greške. Ubice, preljubnici, lopovi se prerušavaju. Tako i đavo maskira sve svoje naprave i aktivnosti. On se oblači u belo da bi sam sebi izgledao kao anđeo svetlosti. Zapanjujuće je vešt da prodaje svoj patentirani otrov kao Hristovo jevanđelje. Znajući Sotoninu lukavost, Pavle sardonično naziva nauku lažnih apostola „drugim jevanđeljem“, kao da bi rekao: „Vi Galaćani sada imate drugo jevanđelje, dok se moje Jevanđelje više ne ceni.“
Iz ovoga zaključujemo da su lažni apostoli obezvredili Pavlovo Jevanđelje među Galaćanima pod izgovorom da je nepotpuno. Njihov prigovor Pavlovom Jevanđelju identičan je onom zabeleženom u petnaestom poglavlju Dela apostolskih, u smislu da nije dovoljno za Galaćane da veruju u Hrista, ili da se krste, već da je bilo potrebno da ih obrežu i da im zapovede da drže Mojsijev zakon, jer „Ako se ne obrežete na način Mojsijev, ne možete biti spaseni.“ Kao da je Hristos radnik koji je započeo gradnju i ostavio je Mojsiju da je završi.
Danas nas anabaptisti i drugi, teško osuđujući, optužuju za plašljivost u ispovedanju cele istine. Oni se slažu da smo postavili temelj u Hristu, ali tvrde da smo propustili da izgradimo zgradu. Na taj način ovi izopačeni fanatici paradiraju svojim prokletim naukom kao Rečju Božjom, i, vijoreći zastavu Božjeg imena, oni zavaravaju mnoge. Đavo zna bolje da stvari ne smeju da izgledaju ružno i crno. Radije nastavlja sa svojim opakim aktivnostima u ime Boga. Otuda i nemačka poslovica: „Svako zlo počinje u ime Boga.“
Kad đavo vidi da ne može povrediti stvar Jevanđelja destruktivnim metodama, on to čini pod krinkom ispravljanja i unapređenja cilja Jevanđelja. On bi najviše od svega želeo da progoni ognjem i mačem, ali ova metoda mu je malo koristila, jer je krvlju mučenika crkva zalivana. Kad ne može silom, angažuje zle i bezbožne učitelje koji isprva deluju zajedničkim ciljem s nama, a zatim tvrde da su posebno pozvani da podučavaju skrivene tajne Pisma koje se nadovezuju na prva načela hrišćanske nauke koje mi podučavamo. Ovakve stvari dovode Jevanđelje u nevolju. Držimo se svi Hristove reči protiv lukavstva đavola, „jer se ne borimo protiv krvi i mesa, nego protiv poglavarstava, protiv sila, protiv vladara tame ovoga sveta, protiv duhovne pakosti na visinama.“
STIH 7. Što nije drugo; ali postoje neki koji vas muče.
I ovde apostol opravdava Galaćane, dok krivi lažne apostole jer su im uznemirili savest i uklonili njegov uticaj. Kako se samo ljuti na te varalice! On ih naziva smutljivcima, zavodnicima siromašne savesti.
Ovaj odlomak iznosi dalje dokaze da su lažni apostoli klevetali Pavla kao nesavršenog apostola i slabog i pogrešnog propovednika. Oni osuđuju Pavla, Pavle osuđuje njih. Takav rat osude uvek se odvija u crkvi. Papisti i fanatici nas mrze, osuđuju našu doktrinu, i žele nas ubiti. Mi zauzvrat mrzimo i osuđujemo njihovu prokletu doktrinu. U međuvremenu, ljudi nisu sigurni koga da slede i kojim putem, jer nije svima dato da sude o tim stvarima. Ali istina će pobediti. Toliko je to sigurno, da mi ne progonimo nikoga niti dajemo za pravo onima koji tvrde da naša doktrina uznemiruje ljude. Naprotiv, imamo svedočanstvo mnogih dobrih ljudi koji zahvaljuju Bogu na kolenima za utehu koju im je naša doktrina donela. Poput Pavla, nismo krivi što crkve imaju problema. Krivica leži na anabaptistima i drugim fanaticima.
Svaki učitelj pravednosti u radu stvara probleme. Nikada vam nije palo na pamet da papa, kardinali, episkopi, monasi i da cela Sotonina sinagoga stvara nevolje? Istina je da su gori nego lažni apostoli. Lažni apostoli naučavali su da su uz veru u Hrista dela Zakona Božjeg bila nužna za spasenje. Ali papisti potpuno izostavljaju veru i podučavaju samoosmišljene tradicije i dela koja nisu zapoveđena od Boga, štaviše, u suprotnosti su sa Rečju Božjom, a za ove tradicije oni zahtevaju povlašćenu pažnju i poslušnost.
Pavle naziva lažne apostole uznemirivačima crkve jer su naučavali obrezanje i obdržavanje Zakona kao nešto što je potrebno za spasenje. Oni su insistirali na tome da se Zakon mora poštovati u svakom detalju. Bili su Jevreji u ovoj tvrdnji, što je rezultiralo time da su oni koji nisu bili čvrsto utemeljeni u veri, lako se uverili da Pavle nije bio iskreni učitelj Boga jer je zanemarivao Zakon. Jevreji su bili uvređeni idejom da bi Božji zakon trebalo potpuno ignorisati od strane Pavla i da pagani, nekadašnji idolopoklonici, treba besplatno da dostignu položaj Božjeg naroda bez obrezanja, bez kažnjivog izvršavanja zakona, samo milošću kroz veru u Hrista Isusa.
Te su kritike pojačali lažni apostoli. Optužili su Pavla da namerava da ukine Božji zakon i jevrejsku uredbu, suprotno Božjem zakonu, suprotno njihovom jevrejskom nasleđu, suprotno apostolskom primeru, suprotno Pavlovom vlastitom primeru. Zahtevali su da Pavla smatraju bogohulnikom i buntovnikom, dok je njih trebalo slušati kao istinske učitelje Jevanđelja i autentične učenike apostola. Tako je Pavle stajao oklevetan među Galaćanima. Bio je primoran da napadne lažne apostole. Učinio je to bez oklevanja.
STIH 7. I izopačili bi jevanđelje Hristovo.
Da parafraziram ovu rečenicu: "Ovi lažni apostoli ne samo da vas muče, oni ukidaju Hristovo Jevanđelje. Ponašaju se kao da su jedini pravi propovednici jevanđelja. Zbog svega toga oni brkaju Zakon i Jevanđelje. Kao rezultat oni izopačuju Jevanđelje. Ili Hrist mora živeti i Zakon propasti, ili Zakon ostaje i Hrist mora propasti; Hrist i Zakon ne mogu prebivati rame uz rame u savesti. To je ili milost ili zakon. Da biste doveli zabludu potrebno je potpuno ukloniti Hristovo jevanđelje."
Čini se da je mala stvar mešati Zakon i Jevanđelje, veru i dela, ali stvara više problema nego što čovekov mozak može zamisliti. Jer mešanje zakona i Jevanđelja ne samo da zamagljuje spoznaju milosti, već i izbacuje Hrista ukupno.
Pavlove reči, "i hteli bi izokrenuti jevanđelje Hristovo", takođe ukazuju na to koliko su arogantni bili ti lažni apostoli. Bili su besramni hvalisavci. Pavle je jednostavno morao uzvisiti svoju sopstvenu službu i Jevanđelje.
Prokletstvo za Drugo Jevanđelje
STIHOVI 8-9. "Ali ako bismo mi, ili anđeo s neba, propovedali vama neko drugo jevanđelje mimo ono koje smo vam propovedali, neka bude proklet. Kao što smo pre rekli, i sad opet kažem: ako vam ko propoveda neko drugo jevanđelje mimo ono koje primiste, neka bude proklet."
Pavlova revnost za Jevanđelje postaje toliko žarka da ga gotovo navodi na proklinjanje anđela. On bi radije da on sam, „braćo moja, da, anđeli s neba budu anatemisani nego da se sruši Jevanđelje moje“.
Šta Znači "Anatema"?
Grčka reč „anatema“, i hebrejska „herem“, znači: prokleti, izvršiti kletvu. Pavle, hipotetički, prvo proklinje samog sebe. Onaj ko istinski poznaje Gospoda, najpre će naći manu u sebi, kako bi potom sa svom ozbiljnošću ukorio druge.
Jedino Istinsko Jevanđelje
Pavle tvrdi da ne postoji drugo Jevanđelje osim onog koje je propovedao Galatima. On nije propovedao Jevanđelje koje je sam izmislio, već ono isto Jevanđelje koje je Bog odavno propisao u Svetom Pismu. Nije ni čudo što Pavle izriče kletve nad sobom i nad drugima, čak i nad anđelima nebeskim, ako se iko usudi da propoveda bilo koje drugo Jevanđelje osim Jevanđelja Hristovog.
Ponavljanje Prokletstva i Izgnanje Lažnih Učitelja
STIH 9. "Kao što smo pre rekli, i sad opet kažem: ako vam ko propoveda neko drugo jevanđelje mimo ono koje primiste, neka bude proklet."
Pavle ponavlja prokletstvo, sada ga usmeravajući na sve druge osobe. Prethodno je prokleo samog sebe, svoju braću, pa čak i anđela s neba. „Sada“, kaže on, „ako ima drugih koji propovedaju Jevanđelje drugačije od onog koje ste primili od nas, neka i oni budu prokleti!“ Ovime Pavle proklinje i ekskomunicira sve lažne učitelje, uključujući i svoje protivnike. Toliko je odlučan da se usuđuje proklinjati svakoga ko izopačava njegovo Jevanđelje. Zar se Bog ne bi postarao da ova strašna izjava Apostola utera strah u srca svih koji izopačuju Pavlovo Jevanđelje?
Nema Dodavanja, Nema Ispravljanja Jevanđelja!
Galati bi mogli reći: „Pavle, mi ne izopačujemo Jevanđelje koje si nam doneo. Nismo ga baš razumeli. To je sve. Sada su ovi učitelji koji su došli posle tebe sve tako lepo objasnili.“ Apostol odbija da prihvati ovo objašnjenje! Ništa se ne sme dodavati; ništa se ne sme ispravljati. „Ono što ste primili od mene je istinsko Jevanđelje Božje. Neka tako i stoji. Ako vam ko donese bilo koje drugo jevanđelje osim onog koje sam vam ja doneo, ili obećava da će isporučiti bolje stvari nego što ste primili od mene, neka bude proklet!“
Jevanđelje Iznad Svega – Ni Papa, Ni Luter, Ni Anđeo!
Uprkos ovoj naglašenoj osudi, mnogi prihvataju Papu kao vrhovnog sudiju Svetog pisma. „Crkva“, kažu, „izabrala je samo četiri Jevanđelja. Crkva je možda mogla izabrati i više. Ergo, Crkva je iznad Jevanđelja.“ Jednako snažno neko bi mogao tvrditi: „Ja odobravam Bibliju. Ergo, ja sam iznad Svetog pisma.“ Ili: „Jovan Krstitelj je priznao Hrista. Stoga je on iznad Hrista.“
NE! Pavle podređuje sebe, sve propovednike, sve anđele nebeske – sve Svetom pismu! Mi nismo gospodari, sudije ili arbitri, već svedoci, učenici i ispovednici Svetog pisma, bilo da smo papa, Luter, Avgustin, Pavle ili anđeo s neba.
Kome Ugađamo: Ljudima ili Bogu?
STIH 10. „Jer uveravam li ja sada ljude ili Boga?“
Sa istom žestinom Pavle nastavlja: „Vi Galati morate biti u stanju da zaključite iz mog propovedanja i iz mnogih nevolja koje sam pretrpeo, da li služim ljudima ili Bogu. Svako može videti da je moje propovedanje svuda podsticalo progonstvo protiv mene i donelo mi okrutnu mržnju mog sopstvenog naroda, zapravo, mržnju svih ljudi. To bi trebalo da vas uveri da svojim propovedanjem ne tražim naklonost i pohvalu ljudi, već slavu Božju!“
Istinsko Propovedanje Donosi Mržnju, Ne Pohvalu
Niko ne može reći da našom naukom tražimo naklonost i pohvalu ljudi. Mi učimo da su svi ljudi prirodno izopačeni. Osuđujemo čovekovu slobodnu volju, njegovu snagu, mudrost i pravednost. Mi kažemo da milost dobijamo samo po besplatnoj milosti Božjoj, jedino radi Hrista. Ovo nije propovedanje koje ugađa ljudima. Ovakvo propovedanje donosi nam mržnju i neodobravanje sveta, progone, ekskomunikacije, ubistva i prokletstva.
„Zar ne vidiš da mojom naukom ne tražim nikakvu naklonost?“ pita Pavle. „Da sam bio zabrinut za naklonost ljudi, laskao bih im. Ali šta ja činim? Ja osuđujem njihova dela! Učim samo ono što mi je naređeno da učim odozgo. Zbog toga navlačim na svoju glavu gnev Jevreja i pagana. Moja nauka mora biti ispravna! Mora biti božanska! Nijedna druga doktrina ne može biti bolja od moje. Svaka druga doktrina mora biti lažna i opaka!“
Mi Smelo Proglašavamo Prokletstvo!
S Pavlom hrabro izričemo prokletstvo na svaku doktrinu koja se ne slaže sa našom. Mi ne propovedamo za pohvalu ljudi, niti za naklonost prinčeva. Propovedamo samo za naklonost Boga, čiju milost i milosrđe objavljujemo. Ko god naučava jevanđelje suprotno našem, ili drugačije od našeg, budimo hrabri reći da je poslan od đavola!
Ugađati Ljudima je Izdaja Hrista
STIH 10. „Ili nastojim ugoditi ljudima?“
„Služim li ljudima ili Bogu?“ Pavle drži na oku lažne apostole, te laskavce ljudima. Oni su učili obrezanje da bi izbegli mržnju i progon od strane ljudi.
Do dana današnjeg naći ćete mnoge koji nastoje da ugode ljudima kako bi mogli da žive u miru i sigurnosti. Oni uče sve što je ljudima ugodno, bez obzira da li je to u suprotnosti sa Božjom Rečju ili njihovom sopstvenom savešću. Ali mi, koji nastojimo ugoditi Bogu, a ne ljudima, podižemo sam pakao! Moramo trpeti prekore, klevete, smrt.
Za one koji idu okolo da ugode ljudima, imamo zabeleženu reč Hristovu u petom poglavlju Jevanđelja po Jovanu: „Kako možete verovati, vi koji primate čast od ljudi, a ne tražite časti koja dolazi samo od Boga?“
Sluga Hristov, Ne Sluga Ljudima
STIH 10. „Jer kad bih još ugađao ljudima, ne bih bio sluga Hristov.“
Primetite savršenu lukavost kojom su lažni apostoli išli okolo da bi Pavla doveli na loš glas. Preturali su po Pavlovim spisima tražeći protivrečnosti (naši protivnici čine isto) kako bi ga optužili da uči protivrečne stvari. Otkrili su da je Pavle obrezao Timoteja prema Zakonu, da se Pavle očistio sa još četvoricom muškaraca u jerusalimskom hramu, da je Pavle obrijao glavu u Kenhreji. Lažni apostoli su lukavo sugerisali da su Pavlu drugi apostoli ograničili da se drži ovih obrednih zakona. Znamo da je Pavle to činio iz dobrotvornog poštovanja prema slaboj braći. Nije želeo da ih uvredi. Ali lažni apostoli su Pavlovu dobrotvornost okrenuli njemu na štetu. Da je Pavle propovedao Zakon i obrezanje, da je hvalio snagu i slobodnu volju čoveka, ne bi bio tako odvratan Jevrejima. Naprotiv, hvalili bi svaku njegovu akciju!
Kommentare
Kommentar veröffentlichen