Galatima - Martin Luter

POGLAVLJE 3 STIH 1 „O bezumni Galaćani!“ Apostol Pavao ovdje razotkriva pravu narav svoje apostolske i pastirske brige za Galaćane. On ne govori uvijek istim tonom. Katkad moli, katkad opominje, a katkad – kad to zahtijeva potreba Evanđelja – oštro kori. Tako i sam savjetuje Timoteja: „Propovijedaj riječ, budi ustrajan u zgodno i nezgodno vrijeme, ukoravaj, kori, opominji sa svom strpljivošću i poukom.“ Usred svoga izlaganja o kršćanskoj pravednosti Pavao naglo prekida tok misli i izravno se obraća Galaćanima. Njegov glas postaje oštar, gotovo zapovjedan: „O bezumni Galaćani!“ Kao da im govori: „Donio sam vam čisto i istinito Evanđelje. Primili ste ga ne samo razumom, nego i srcem – s revnošću, radošću i zahvalnošću. A sada, bez ikakva razloga, okrećete mu leđa. Što vam se dogodilo? Tko vam je pomutio razum?“ Kad ih Pavao naziva bezumnima, začaranima i neposlušnima, ne čini to iz zlobe ili prijezira. Njegove riječi nisu otrov, nego lijek – gorak, ali potreban. Nije lako razlučiti prevl...

STIH 15. Braćo, po ljudsku govorim: i ljudski potvrđen savez nitko ne dokida niti mu što dodaje. Nakon prethodnog, snažnog argumenta, Pavao nudi još jedan, temeljen na sličnosti između ljudske oporuke i Božjega saveza. Čovjekova se oporuka može činiti preslabim temeljem da bi je apostol koristio za potvrdu tako uzvišene stvari kao što je opravdanje. Načelno, nebeske bi stvari trebalo dokazivati nebeskima, a ne zemaljskima. No, budući da su i zemaljske uredbe Božje ustanove, možemo ih koristiti kako bismo osvijetlili božanske istine. U Mateju 7,11 sam Krist raspravlja polazeći od zemaljskog prema nebeskome: „Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko će više Otac vaš, koji je na nebesima, obdariti dobrima one koji ga zamole?“ Prijeđimo na Pavlov argument. Građanski zakon, koji je Božja uredba, zabranjuje bilo kakvo uplitanje u ljudsku oporuku. Posljednja volja i testament svake osobe moraju se poštovati. Pavao pita: „Ako se čovjekova posljednja volja tako s...